Učenje na daljinu predstavlja oblik učenja i poučavanja, tj. izvođenja odgojno-obrazovnog procesa, u kojemu se ne ostvaruje fizička prisutnost učenika i nastavnika, već se proces učenja i poučavanja odvija u virtualnom okruženju uz podršku informacijskih i komunikacijskih tehnologija. S praksama učenja na daljinu hrvatski su se učenici i studenti te nastavno osoblje po prvi puta susreli uslijed pojave pandemije COVID-19. Iznenadni prelazak na digitalno odvijanje nastave od svakog je učenika tražio puno odgovornosti i samostalnosti pa se je nastava na daljinu posebno teško odrazila na učenike osnovnoškolskog uzrasta. Obzirom da su se u čitavom periodu susretali s brojnim izazovima i poteškoćama, u svladavanju obrazovnih obveza roditelji su im nerijetko bili primorani pomagati, zbog čega su se kod jednih i kod drugih javljala česta nezadovoljstva vezana uz način funkcioniranja takvog oblika nastave. Uočena je problematika bila povod za provođenje istraživanja ovog završnog rada. Provedenom su se anketom nastojali prikupiti podatci o stavovima roditelja učincima nastave na daljinu kod osnovnoškolaca, što predstavlja predmet istraživanja ovoga rada, dok se kao glavni cilj rada ističe nastojanje da se objasne učinci nastave na daljinu kod učenika osnovnoškolskog uzrasta.