Abstract | U proteklom desetljeću, egzogeni događaji i vanjski uvjeti pogodovali su rastu populizma jer je značajan dio svijeta prošao kroz najdužu ekonomsku recesiju i krizu u jednom stoljeću. Takve su krize korijeni populizma, kako povijesno tako i suvremeno. U tom smislu su pojedine populističke političke stranke predstavile jedinstveni nativistički odgovor na gospodarsku i političku krizu. Primjećuje se da globalizacija, koja zahvaća mnoge od ovih trendova, pruža plodno tlo za populizam. Michel Barnier je jedan u nizu slučajeva koji su mijenjali svoje pozicije, od glavnog pregovarača Brexita do anti EU populista. Kao u slučaju pregovora EU-UK o Brexitu, radikalno različiti komunikacijski stilovi populističkih i tehnokratskih političkih stilova doprinose osjećaju nepovjerenja između stranaka, kao suprotstavljeni narativi, izvori legitimnosti i izvori nelegitimnosti postaje sporna točka koja dovodi do sumnje u integritet, legitimitet i poštenje s druge strane. Nakon ovakvih populističkih stilova u Brexitu, možda nije ni začuđujući Barnier koji je često napominjao da se veseli povratku u Francusku nakon konačne ratifikacije trgovinskog dogovora EU-UK, gdje potpuno okreće svoju politiku od europejca ka desnici, točnije anti EU populista. Zaokret Michela Barniera prema francuskom suverenitetu i desnici na posljednjim izborima u Francuskoj, jedan je od neočekivanih obrata Brexita, bilo da je to znak oportunizma ili istinske promjene mišljenja, to su svakako bile loše vijesti za Europsku uniju. Ostaje i dalje dilema da li je njegov obrt stvaran ili prividan. Bio je jedna od najpoznatijih osoba EU-a, koja je provela 10 godina kao povjerenik, a pet kao njezin glavni pregovarač, vidio je organizaciju iznutra i zaključio da njezina temeljna načela ne funkcioniraju u najboljem interesu njezinih država članica. Ili pak on to zapravo ne misli, ali lukavi veteran pet desetljeća u politici na takozvanoj prvoj liniji vjeruje da će takva izjava biti dovoljno popularna među francuskim biračima da bi mu to moglo dati priliku za pobjedu na predsjedničkim izborima. |
Abstract (english) | In the past decade, exogenous events and external conditions favored the growth of populism as a significant part of the world went through the longest economic recession and crisis in a century. Such crises are the roots of populism, both historically and today. In this sense, certain populist political parties presented a unique nativist response to the economic and political crisis. Globalization, which captures many of these trends, is noted to provide fertile ground for populism. Michel Barnier is one of a series of cases that have changed their positions, from chief Brexit negotiator to anti-EU populist. As in the case of the EU-UK Brexit negotiations, the radically different communication styles of populist and technocratic political styles contribute to a sense of mistrust between the parties, as competing narratives, sources of legitimacy and sources of illegitimacy become a point of contention, leading to doubts about the integrity, legitimacy and honesty of the other side. . After such populist styles in Brexit, it is perhaps not surprising that Barnier often mentioned that he was looking forward to returning to France after the final ratification of the EU-U.K. trade agreement, where he completely turns his politics from European to the right, specifically anti-EU populists. Michel Barnier's turn towards French sovereignty and the right in the last elections in France is one of the unexpected twists of Brexit, whether it was a sign of opportunism or a genuine change of heart, it was certainly bad news for the European Union. The dilemma still remains whether his trade is real or an illusion. He was one of the EU's best-known figures, having spent 10 years as commissioner and five as its chief negotiator, seen the organization from the inside and concluded that its core principles were not working in the best interests of its member states. Or maybe he doesn't really mean it, but the shrewd veteran of five decades in so-called front-line politics believes such a statement will be popular enough with French voters to give him a chance to win the presidential election. |